عن أبي سعيد الخدري رضي الله عنه أن نبي الله صلى الله عليه وسلم قال: «كان فيمن كان قبلكم رجل قتل تسعة وتسعين نفسًا، فسأل عن أعلم أهل الأرض، فَدُلَّ على راهب، فأتاه فقال: إنه قتل تسعة وتسعين نفسا فهل له من توبة؟ فقال: لا، فقتله فكمَّل به مئة، ثم سأل عن أعلم أهل الأرض، فَدُلَّ على رجل عالم، فقال: إنه قتل مائة نفس فهل له من توبة؟ فقال: نعم، ومَنْ يَحُولُ بينه وبين التوبة؟ انْطَلِقْ إلى أرض كذا وكذا فإن بها أناسا يعبدون الله تعالى فاعبد الله معهم، ولا ترجع إلى أرضك فإنها أرض سوء، فانطلق حتى إذا نَصَفَ الطريقَ أتاه الموت، فاختصمت فيه ملائكة الرحمة وملائكة العذاب، فقالت ملائكة الرحمة: جاء تائبا، مُقْبِلا بقلبه إلى الله تعالى ، وقالت ملائكة العذاب: إنه لم يعمل خيرا قط، فأتاهم ملك في صورة آدمي فجعلوه بينهم -أي حكمًا- فقال: قِيسُوا ما بين الأرضين فإلى أَيَّتِهِمَا كان أدنى فهو له، فقاسوا فوجدوه أدنى إلى الأرض التي أراد، فقبضته ملائكة الرحمة». وفي رواية في الصحيح: «فكان إلى القرية الصالحة أقرب بشبر فجعل من أهلها». وفي رواية في الصحيح: «فأوحى الله تعالى إلى هذه أن تَبَاعَدِي، وإلى هذه أن تَقَرَّبِي، وقال: قيسوا ما بينهما، فوجدوه إلى هذه أقرب بشبر فغُفِرَ له». وفي رواية: «فَنَأَى بصدره نحوها».
[صحيح] - [متفق عليه]
المزيــد ...

Ebu Se'id el-Hudri, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Davno prije vas, bio je jedan čovjek koji je ubio 99 osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili na jednog pobožnjaka (isposnika). On ode do spomenutog pobožnjaka i kaže mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita, ima li za njega oprosta kod Allaha, Uzvišenog. Na to mu pobožnjak reče da za njega nema oprosta. Čovjek se na to podiže i ubi i njega i napuni stotinu ubijenih. Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, pa ga uputiše na jednog učenjaka, kome je on otišao i ispričao da je ubio 100 osoba, a zatim ga upitao ima li za njega takvog tevbe? Učenjak mu na to reče: 'Svakako. Ko te sprečava da učiniš tevbu?! Idi u tu i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju, i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.' Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka kazne. Meleci milosti rekoše: 'On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu!' Meleki kazne rekoše: 'On nikada nije učinio ni jedno dobro djelo!' Tada melecima stiže drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju da im presudi. Melek-sudija im reče: 'Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta, pa kojem od njih bude bliži, njemu i pripada.' Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti.'“ U drugom ivajetu/verziji u Sahihu, stoji: „Bio je bliži zemlji dobra samo za jedan pedalj, te je zbog toga postao njen.“ A u sljedećem predanju u Sahihu stoji: „Pa je Allah, Uzvišeni, naredio zemlji dobra da se približi, a zemlji grijeha da se udalji; zatim je naredio melecima da izmjere razdaljinu između njih. Meleki to uradiše i nađoše da je bliži zemlji dobra samo za jedan pedalj, te mu Allah, dž.š., oprosti njegove grijehe." A u jednom rivajetu kaže se da se on umirući pokušao približiti zemlji dobra, tako što se posljednjom snagom nageo prema zemlji dobra.
Vjerodostojan - Muttefekun alejh

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da je u jednom narodu prije nas je bio čovjek koji je ubio devedeset i devet ljudi, te se poslije toga pokajao i tražio najučenijeg čovjeka na Zemlji, kako bi ga upitao ima li za njega pokajanje. Uputili su ga na jednog čovjeka, koji je bio veliki pobožnjak, ali nije bio učen. Kada mu je rekao da je ubio devedeset i devet ljudi i upitao ga da li za njega ima pokajanje, ovaj pobožnjak, zbog veličine grijeha koji je učinio, kazao je da za njega nema pokajanja. Ovaj čovjek se tada rasrdio i ubio i pobožnjaka, upotpunivši broj od stotinu ubijenih. Potom je ponovo tražio najučeniju osobu na Zemlji, pa kada ga je našao, rekao mu je da je ubio stotinu ljudi, te upitao da li za njega ima pokajanja. Ovaj učenjak mu je rekao: Da, a ko te to može spriječiti da učiniš pokajanje? Vrata pokajanja su otvorena, pa otiđi do tog i tog mjesta u kojem se nalaze ljudi koji obožavaju Allaha. Zemlja u kojoj je bio, a Allah najbolje zna, bila je zemlja nevjerstva. On je napustio to mjesto, kajući se i otišao je u mjesto koje je pokorno Allahu Uzvišenom. Na pola puta, stigla ga je smrt, pa su se u vezi njega sporili meleci kazne i meleci milosti. Meleci milosti su govorili: "On se pokajao i došao je kajući se za svoje grijehe." Tada je Allah poslao meleka da među njima presudi, te je rekao: Izmjerite rastojanje između dva mjesta, pa kojem bude bliže, njemu i pripada. Ako mu je bliža zemlja nevjerstva, meleci kazne će mu uzeti duši, a ako bude bliže zemlji pokornih, meleci milosti uzeće mu dušu. Izmjerili su rastojanje, pa su vidjeli da je za malo bliži zemlji pokornih, tj. zemlji u koju je krenuo, pa su ga uzeli meleci milosti.

Prijevod: Engleski Francuski Španski Turski Urdu Indonežanski Ruski Bengalski Kineski Perzijski Tagalog Indijanski Ujgurski
Prikaz prijevoda