عن سعيد بن جُبير، قال: قلتُ لابن عباس: إنَّ نَوْفًا البَكالي يزعم أنَّ موسى ليس بموسى بني إسرائيل، إنما هو موسَى آخر؟ فقال: كذبَ عدوُّ الله، حدثنا أُبَي بن كعب عن النبي صلى الله عليه وسلم: «قام موسى النبيُّ خطيبًا في بني إسرائيل، فسُئل أيُّ الناس أعلم؟ فقال: أنا أعلم، فعتب الله عليه، إذ لم يَرُدَّ العلم إليه، فأوحى الله إليه: أنَّ عبدًا من عبادي بمَجْمَع البحرين، هو أعلم منك. قال: يا رب، وكيف به؟ فقيل له: احمل حوتًا في مِكْتَل، فإذا فقدتَه فهو ثَمَّ، فانطلق وانطلق بفتاه يُوشِع بن نُون، وحملا حوتًا في مِكْتَل، حتى كانا عند الصخرة وضعا رءوسهما وناما، فانسلَّ الحوتُ من المِكْتَل فاتخذ سبيله في البحر سَرَبًا، وكان لموسى وفتاه عَجَبًا، فانطلقا بقية ليلتهما ويومهما، فلما أصبح قال موسى لفتاه: آتنا غداءنا، لقد لَقِينا من سفرنا هذا نَصَبًا، ولم يجد موسى مسًّا من النَّصَب حتى جاوز المكان الذي أُمِر به، فقال له فتاه: أرأيتَ إذ أوينا إلى الصخرة فإني نسيتُ الحوتَ، وما أنسانيهُ إلا الشيطانُ. قال موسى: ذلك ما كنا نَبْغي فارتدَّا على آثارِهما قصصًا. فلما انتهيا إلى الصخرة، إذا رجل مُسَجًّى بثوب، أو قال تَسَجَّى بثوبه، فسلَّم موسى، فقال الخَضِر: وأنَّى بأرضك السلام؟ فقال: أنا موسى، فقال: موسى بني إسرائيل؟ قال: نعم، قال: هل أتَّبِعُك على أن تُعَلِّمَني مما عُلِّمْتَ رُشْدًا قال: إنَّك لن تستطيع معيَ صبرا، يا موسى إني على علم من علم الله علَّمَنيه لا تعلمه أنت، وأنت على علم علَّمَكَه لا أعلمه، قال: ستجدني إن شاء الله صابرا، ولا أعصي لك أمرا، فانطلقا يمشيان على ساحل البحر، ليس لهما سفينة، فمرَّت بهما سفينة، فكلَّموهم أن يحملوهما، فعرف الخَضِر فحملوهما بغير نَوْل، فجاء عصفور، فوقع على حرف السفينة، فنقر نقرة أو نقرتين في البحر، فقال الخضر: يا موسى ما نقص علمي وعلمك من علم الله إلا كنقرة هذا العصفور في البحر، فعَمَد الخضر إلى لوح من ألواح السفينة، فنزعه، فقال موسى: قوم حملونا بغير نَوْل عَمَدتَ إلى سفينتهم فخرقتها لتُغْرِق أهلها؟ قال: ألم أقل إنك لن تستطيع معي صبرا؟ قال: لا تؤاخذني بما نسيتُ ولا تُرْهِقْني من أمري عُسْرًا -فكانت الأولى من موسى نسياناً-، فانطلقا، فإذا غُلام يلعب مع الغِلمان، فأخذ الخَضِر برأسه من أعلاه فاقتلع رأسه بيده، فقال موسى: أقتلتَ نفسا زكِيَّة بغير نفس؟ قال: ألم أقل لك إنك لن تستطيع معي صبرا؟ -قال ابن عيينة: وهذا أوكد- فانطلقا، حتى إذا أتيا أهل قرية استَطْعما أهلَها، فأَبَوْا أن يُضَيِّفوهما، فوجدا فيها جدارًا يريد أن يَنْقَضَّ فأقامه، قال الخضر: بيده فأقامه، فقال له موسى: لو شئتَ لاتخذتَ عليه أجرا، قال: هذا فِراق بيني وبينك». قال النبي صلى الله عليه وسلم: «يرحمُ اللهُ موسى، لوَدِدْنا لو صبر حتى يُقَصَّ علينا من أمرهما».
[صحيح] - [متفق عليه]
المزيــد ...

Seid b. Džubejr je rekao: "Rekao sam Ibn Abbasu: 'Nevf el-Bekali smatra zaista da Musa (drug Hidra) nije Musa (lbn Imran) koji je poslat Benu Israilu, nego je to sasvim drugi Musa.' ‘Slagao je Allahov neprijatelj! Nama je prenio Ubej b. Ka'b od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Vjerovjesnik Musa je držao govor Izraelićanima pa je bio upitan: ‘Ko je najučeniji?’ ‘Ja sam najučeniji!’, odgovorio je Musa. Allah ga je ukorio što nije znanje prepusio Njemu, pa mu je objavio: ‘Ima jedan Moj rob na sastavu dva mora i on je učeniji od tebe.’ ‘O Allahu, kako da se s njim susretnem?’ ‘Stavi ribu u zembilj (torbicu) i gdje je budeš izgubio, tu je on.’ I on krenu na put. S njim je krenulo i njegovo momče Juša' b. Nun, nosio je ribu u zenbilju. Kada su bili kod jedne stijene, naslonili su na nju svoje glave i zaspali. Riba se nečujno izvukla iz zenbilja i sebi zasjekla put ka moru. To je za Musaa i njegovog momka bilo čudo. Nastavili su da putuju preostali dio noći i dana, i kada je svanulo, Musa reče svome pratiocu: ‘Daj nam naš doručak! Zaista nas je, od ovog našeg putovanja, spopao umor.’ Musa nije osjetio umor dok nije prešao naređeno mu područje. Tada mu reče pratilac: ‘Sjećaš li se kada smo se sklonili pod onu stijenu? Tu sam zaboravio onu ribu!’ ‘To je ono za čim tragamo!’, reče Musa. Potom su se povratili slijedeći svoje tragove. Kada su došli do one stijene, tu bijaše čovjek pokriven odijelom’, ili je Ubej rekao: ‘...pokrio se svojim odijelom.’ Musa nazva selam, a Hidr reče: ‘Odakle u tvojoj zemlji selam?’ ‘Ja sam Musa.’, reče on. ‘Musa Benu Israrila?’, upita (Hidr). ‘Da.’, odgovori Musa. ‘Mogu li da te pratim da me poučiš onoj uputi (znanju) kojom si ti ispravno poučen?’, upitao je Musa. Hidr je odgovorio: ‘Musa, ti se nećeš moći sa mnom strpjeti! Ja imam jednu vrstu Allahovog znanja kojem me je On naučio i koje ti ne poznaješ, a ti imaš jednu vrstu znanja kojoj te je Allah podučio koju ja ne poznajem.’ (Musa reče:) ‘Naći ćeš me, ako Allah da, da sam strpljiv i neću ti se ni u čemu suprotstavljati.’ Potom su nastavili put i išli morskom obalom. Nisu imali svoju lađu. Tada pokraj njih naiđe jedna lađa i oni su s lađarima razgovarali da i njih dvojicu povezu. Hidra su prepoznali pa su ih besplatno povezli. Kasnije je došao jedan vrabac, pao na ivicu lađe i kljucnuo jednom ili dvaput u more. Hidr reče: ‘Musa, moje i tvoje znanje u odnosu na Allahovo znanje je kao kljucanje ovog vrapca u more.’ Potom je Hidr uzeo jednu od dasaka lađe i izbio je. ‘Ljudi su nas besplatno povezli a ti se lati njihove lađe i probuši je da potopiš njene putnike!’, reče Musa. ‘Nisam li rekao da ti nećeš moći ustrajati sa mnom!’, (reče Hidr). ‘Ne kori me za ono što sam zaboravio.’ To je bio prvi Musaov zaborav. Potom su krenuli dalje i naišli na dječaka koji se igraše sa djecom, Hidr ga zgrabi za glavu odozgo i svojom rukom otkide mu glavu. ‘Zar ubi tako bezgrješnu osobu bespravno!’, reče Musa. ‘Nisam li ti kazao da ti nećeš moći sa mnom ustrajati!?’, (rekao je Hidr)?” Ibn Ujejne je rekao, da je ovo potencirano upozorenje (zbog izraza " leke", tj. "tebi, ti"). Putovanje su opet nastavili i došli do jednog naselja od čijeg stanovništva zatražiše hrane. Stanovništvo ne htjede da ih ugosti. (U selu) su naišli na jedan zid koji se htio srušiti i Hidr ga svojom rukom ispravi. Musa reče: "Kad bi htio, uzeo bi za tu uslugu neku nagradu." "c2">“Ovo je rastanak između mene i tebe.”, rekao je Hidr. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je: "Allah se smilovao Musau! Zaista bismo voljeli da se Musa strpio, pa da nam bude ispričan slučaj njih dvojice."
Vjerodostojan - Muttefekun alejh

Objašnjenje

Se'id b. Džubejr kazuje da je pričao Ibn Abbasu kako neki čovjek po imenu Nevf El-Bekali tvrdi da Musa koji je bio sa Hidrom nije onaj Musa koji je kao poslanik došao jevrejima, nego da se radi o drugom čovjeku po imenu Musa. Tada mu je Ibn Abbas kazao: „Slagao je Allahov neprijatelj.“ Ove riječi su izrečene kao ukor i opomena, a ne kao omalovažavanje Nevfa, jer je to Ibn Abbas kazao u stanju velike srdžbe, a izrazi izrečeni u takvom stanju u većini slučajeva nemaju stvarno značenje. Kazao mu je da je slagao jer je saopštio neistinu, a to ne mora značiti da je namjerno slagao. Potom je neistinitost riječi Nevfa dokazao kazivanjem kojeg je Ubejj b. Ka'b prenio od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je spomenuo da je jednog dana Musao održao govor jevrejima, pa ga je neki čovjek upitao: ''Ko je najučeniji?" „Ja sam najučeniji.“, odgovorio je Musa. On je to kazao shodno uvjerenju kojeg je imao, pa ga je Allah Uzvišeni ukorio jer znanje o tome nije prepustio Njemu, tj. nije rekao: „Allah najbolje zna.“ Allah mu je tada objavio da ima jedan rob od Njegovih robova po imenu Hidr i da se nalazi na sastavu dvaju mora i da je on učeniji od njega. Musa reče: „Allahu, kako da se s njim susretnem?“ Uzvišeni Allah mu reče: „Stavi, ribu u zembilj (torbicu) i gdje je budeš izgubio, tu je se nalazi Hidr.“ I Musa krenu na put sa slugom po imenu Juša' b. Nun. Ponijeli su ribu u torbici onako kako je Allah naredio. Kada su bili kod jedne stijene, naslonili su na nju svoje glave i zaspali. Riba se nečujno izvukla iz zenbilja i sebi našla put do mora. Za Musaa i njegovog momka bilo je čudno (kada su kasnije saznali) što je riba oživjela i našla sebi put do vode. Nastavili su da putuju preostali dio noći i dana, i kada je svanulo, Musa reče svome pratiocu: "Daj nam naš doručak! Zaista nas je, od ovog našeg putovanja, spopao umor." Musa nije osjetio umor dok nije prošao mjesto gdje mu je naređeno da dođe. Tek tada su ga savladali umor i glad. Sluga mu je kazao: „Kada smo bilo kod stijene, izgubio sam ribu.“ Musa mu reče: „To je ono za čim tragamo, to je znak da smo pronašli Hidra.“ Vratili su se putem kojim su došli, pa kada su stigli do stijene, našli su čovjeka prekrivenog odjećom. Musa mu je nazvao selam, a Hidr ga upita: "Odakle u tvojoj zemlji selam?", tj. da li u mojoj zemlji ima selam? Ovo je pitanje kojim se takva mogućnost isključivala i ukazuje da stanovnici te zemlje nisu bili muslimani u tom periodu. Musa reče: „Ja sam Musa.“ „Musa Izraelićanin?“, upita Hidr. „Da.“ Ovo ukazuje da vjerovjesnici, a ni oni koji su na manjem stepenu od njih ne znaju stvari gajba, osim onog čemu ih Allah poduči. Da je Hidr znao pitanja gajba, znao bi Musaa prije nego što mu je postavio pitanje. Ovo je dio zbog kojeg je Ibn Abbas ispričao ovo kazivanje. Zatim je Musa kazao Hidru: „Mogu li da te pratim da me poučiš onoj uputi (znanju) kojoj je tebe Allah podučio.“ Ovo ne znači da vjerovjesnik ne može da nauči od nekog drugog neko pitanje osim ako to nije vezano za vjerski propis, jer poslanici su u tom slučaju učeniji od onih kojima su poslani. Dakle, poslanici su učeniji u pitanjima osnova i ogranaka vjere, a ne učeniji općenito u svemu. Hidr je odgovorio: „Musa, ti se nećeš moći sa mnom strpjeti!“ Jer ja radim stvari koje su po svojoj formi loše, a njihovu suštinu ti ne poznaješ. Ja imam jednu vrstu Allahovog znanja kojem me je On naučio i koje ti ne poznaješ, a ti imaš jednu vrstu znanja kojoj te je Allah poučio koju ja ne poznajem. Musa je tada kazao: „Vidjećeš da ću se strpiti i da ti se neću suprotstavljati.“ Potom su nastavili put i išli morskom obalom. Nisu imali svoju lađu. Tada pokraj njih naiđe jedna lađa i oni su s lađarima razgovarali da i njih dvojicu povezu. Hidra su prepoznali pa su ih besplatno povezli. Kasnije je došao jedan vrabac, pao na ivicu lađe i kljucnuo jednom ili dvaput u more. Hidr reče: "Musa, moje i tvoje znanje u odnosu na Allahovo znanje je kao kljucanje ovog vrapca u more." Potom je Hidr uzeo jednu od dasaka broda i izbio je. Musa reče: „Ljudi su nas besplatno povezli, a ti njihovu lađu probuši i hoćeš da potopiš njene putnike!“ Hidr mu reče: „Nisam li ti već rekao da ti nećeš moći ustrajati sa mnom!“ Musa odgovori: „Ne kori me za ono što sam zaboravio jer ovo mi otežava da te slijedim.“ To je bio prvi Musaov zaborav. Potom su, kada su napustili lađu, krenuli dalje i naišli na dječaka koji se igrao sa djecom, Hidr ga zgrabi za glavu odozgo i svojom rukom otkide mu glavu. Musa ga upita: „Zar ubi tako bezgrješnu osobu bespravno!“ Nismo vidjeli da je učinio grijeh iz kojeg proističe ubistvo ili da je ubio nekog pa da mu se vrati. Hidr mu reče: „Nisam li ti kazao da ti nećeš moći sa mnom ustrajati!“ Ovdje je dodano (leke) kao vid jakog ukora. Zbog toga Sufjan b. Ujejne kaže: „Ovdje je potencirano upozorenje zbog izraza "leke",tj. "tebi, ti". Putovanje su opet nastavili i došli do jednog grada od čijeg stanovništva zatražiše hrane. Stanovništvo ne htjede da ih ugosti. U tom gradu su naišli na jedan zid koji se htio srušiti i Hidr ga svojom rukom ispravi. Musa reče: „Kad bi htio, uzeo bi za tu uslugu neku nagradu koja bi nam pomogla u nastavku putovanja.“ Hidr mu reče: „Ovo je treći put da mi se suprotstavljaš i to će biti rastanak između mene i tebe.“ Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je: "Allah se smilovao Musau! Zaista bismo voljeli da se Musa strpio, pa da nam bude ispričano znanje i mudrost koje im je dato."

Prijevod: Engleski Francuski Španski Turski Urdu Indonežanski Bengalski Kineski Perzijski Tagalog Indijanski Vijetnamski Hausa
Prikaz prijevoda