عن أبي المنهال سيار بن سلامة قال: (دَخَلتُ أنا وأبي علَى أبي بَرزَة الأسلمي، فقال له أبي: كيف كان النبي صلى الله عليه وسلم يصلي المَكْتُوبَة؟ فقال: كان يُصَلِّي الهَجِير -التي تدعونها الأولى- حِينَ تَدحَضُ الشَّمسُ. ويُصَلِّي العَصرَ ثم يَرجِعُ أَحَدُنَا إلى رَحلِه في أَقصَى المدينة والشَّمسُ حَيَّة، ونَسِيتُ ما قال في المَغرب. وكان يَسْتَحِبُّ أن يُؤَخِّر من العِشَاء التي تَدعُونَها العَتَمَة، وكان يَكرَه النَّوم قَبلَهَا، والحديث بَعدَها. وكان يَنْفَتِلُ من صَلَاة الغَدَاة حِين يَعرِفُ الرَّجُل جَلِيسَه، وكان يَقرَأ بِالسِتِّين إلى المائة). المزيد
Sejjar b. Selama kazuje: “Moj otac i ja posjetili smo Ebu Berzu, i moj ga je otac upitao o tome kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavljao namaze. On mi je rekao: ‘Podne-namaz, koji vi nazivate prvi namaz klanjao je kad bi sunce prešlo zenit. Ikindiju je klanjao tako rano da bi neko od nas, nakon što je klanja, otišao na kraj grada i vratio se, a žestina sunca ne bi se bitno smanjila.’ Zaboravio sam šta je rekao glede akšam-namaza. ‘Volio je odgoditi jacija-namaz, koji vi nazivate atema; bio je protiv spavanja prije nje i razgovora poslije nje. Sabah bi klanjao toliko rano da bismo mogli prepoznati onog ko klanja do nas. Na sabahu bi učio od šezdeset do stotinu ajeta.”