Hadis: "Moja se sestra zavjetovala da ide pješice do Ka'be i meni naredila da za to pitam Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ja sam ga pitao a on reče: ''Neka pješači, a i neka jaše."

عن عُقْبَة بْن عَامِرٍ رضي الله عنه قال: «نَذَرَتْ أُخْتِي أَنْ تَمْشِيَ إلَى بَيْتِ الله الْحَرَامِ حَافِيَةً، فَأَمَرَتْنِي أَنْ أَسْتَفْتِيَ لَهَا رَسُولَ الله صلى الله عليه وسلم فَاسْتَفْتَيْتُهُ، فَقَالَ: لِتَمْشِ وَلْتَرْكَبْ».
[صحيح] - [متفق عليه]

Prenosi se da je 'Ukbe b. Amir, radijallahu 'anhu, kazao: "Moja se sestra zavjetovala da ide pješice do Ka'be i meni naredila da za to pitam Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ja sam ga pitao a on reče: ''Neka pješači, a i neka jaše."
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh]

Objašnjenje

Prirodno je da čovjek ponekad burno reaguje i da sam sebe nečim optereti. Zbog toga naš vjerozakon naređuje umjerenost i neotežavanje samome sebi u pogledu ibadeta. U ovom hadisu spominje se da je sestra 'Ukbe b. Amira tražila od njega da upita Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, o situaciji gdje se ona zavjetovala da će do Kabe ići pješke. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, primjetio je da ova žene ima snage da ide pješke, pa joj je naredio da ide pješke sve dok može, a ako dalje nije u mogućnosti, da jaše.