Hadis: "Onaj ko traži vraćanje poklona je isti kao onaj ko bi vraćao bljuvotinu."
عن عبد الله بن عباس رضي الله عنهما مرفوعاً: "العائد في هِبَتِهِ، كالعائد في قَيْئِهِ".
وفي لفظ: "فإن الذى يعود في صدقته: كالكلب يَقِئ ُثم يعود في قيئه".
[صحيح] - [متفق عليه]
المزيــد ...
Od Abdullaha b. Abbasa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Onaj ko traži vraćanje poklona isti je kao onaj ko bi vraćao bljuvotinu." U jednoj verziji stoji:"Onaj ko traži da mu se vrati milostinja sliči psu koji povrati pa poliže svoju bljuvotinu."
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh]
Vjerovjesnik, s.a.v.s., želeći da ukaže na izuzetnu odvratnost traženja vraćanja poklona, uporedio je to sa najodvratnijim prizorom, tj. s psom koji povrati zatim tu bljuvotinu poliže, što upućuje na odvratnost toga čina, niskost i bezvrijednost onoga ko to čini.
Još
- Hadis: „O Allahov Poslaniče, ja imam dva susjeda, pa kome ću prije od njih dati poklon?“ On reče: "Onome čija su ti vrata bliža."
- Hadis: “Ko nepravedno prisvoji pedalj zemlje, vrat će mu biti okovan obručem od sedam zemalja.”
- Hadis: Majka vjernika Mejmuna, kćerka Harisova, radijallahu anha, kazuje da je ona oslobodila robinju, a nije tražila odobrenje od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i kada je bio njen dan u kome je on njoj dolazio, ona mu je rekla: “Znaš li Allahov Poslaniče, da sam ja otpustila svoju sluškinju (robinju)?” “Jesi li to uradila?”, upitao je. “Da”, rekla je ona. “Da si je poklonila svojim daidžama, bila bi ti, bez sumnje, još veća nagrada”, rekao je Poslanik.
- Hadis: Poklonio sam Allahovom Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem, divljeg magarca.
- Hadis: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je čovjeka po imenu Ibnul-Lutbijja, iz plemena El-Ezd, da ubire zekat. Kada se vratio, Ibnul-Lutbijja reče: ‘Ovo je zekat za vas, a ovo je meni poklon!’”
- Hadis: "Nemoj ga kupiti, nemoj vratiti ono što si dao kao sadaku, čak i ako ti ga proda za dirhem. Doista je onaj ko uzme nazad ono što je poklonio kao onaj koji pojede ono što povrati."
- Hadis: Od Ebu Bekree Nufej’a b. el-Harisa prenosi se da je Poslanik, sallalallahu alejhi ve sellem, kazao: „Vrijeme se zaokružilo (teče) kao onog dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina se sastoji od dvanaest mjeseci, od kojih su četiri sveta; tri su jedan iza drugog: zulkade, zulhidže i muharem, a četvrti je redžep, koji dolazi između džumadel-uhraa i šabana. Koji je ovo mjesec?” “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju”, rekoše. Kaže Ebu Bekra: “Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda je rekao: 'Zar ovo nije zul-hidže?' 'Dakako', rekosmo. 'Koje je ovo mjesto (grad)?', upitao je. 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', rekosmo. Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda rekao: ‘Zar ovo nije poznato mjesto Meka?' 'Dakako', rekosmo. 'Koji je ovo dan?', upitao je. 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', rekosmo. Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda rekao: 'Zar ovo nije dan klanja kurbana?' 'Dakako', rekosmo. On tada reče: 'Doista su vaši životi i imeci i vaša čast vama zabranjeni (sveti), kao što vam je zabranjen (svet) ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem mjesecu. Srest ćete svoga Gospodara, pa će vas pitati o vašim djelima. Nemojte se poslije mene vratiti u nevjerstvo ubijajući jedni druge. Neka prisutni saopći odsutnome, možda će neko kome se ovo saopći biti razboritiji i bolje to shvatiti od onoga koji to čuje.' Zatim je kazao: 'Jesam li saopćio, jesam li saopćio?!' Kazali smo: 'Svakako.' A on reče: 'Allahu, budi svjedok ovome.'“