عن أبي موسى، قال: أقبلتُ إلى النبي صلى الله عليه وسلم، ومعي رجلان من الأشعريين، أحدهما عن يميني والآخر عن يساري، ورسول الله صلى الله عليه وسلم يَسْتَاكُ، فكلاهما سَأَلَ، فقال: "يا أبا موسى، أو: يا عبد الله بن قيس" قال: قلت: والذي بَعَثَكَ بالحق ما أطلعاني على ما في أنفسهما، وما شَعَرْتُ أنهما يطلبان العمل، فكأني أنظر إلى سِوَاكَهَ تَحْتَ شَفَتِهِ قَلَصَتْ، فقال: "لن، أو: لا نستعمل على عملنا من أراده، ولكن اذهب أنت يا أبا موسى، أو يا عبد الله بن قيس، إلى اليمن" ثم أَتْبَعَهُ معاذ بن جبل، فلما قدم عليه ألقَى له وَسَادَةً، قال: انزل، وإذا رجل عنده مُوثَقٌ، قال: ما هذا؟ قال: كان يهوديا فأسلم ثم تَهَوَّدَ، قال: اجلس، قال: لا أجلس حتى يقتل، قضاء الله ورسوله، ثلاث مرات. فأمر به فقتل، ثم تذاكرا قيام الليل، فقال أحدهما: أما أنا فأقوم وأنام، وأرجو في نومتي ما أرجو في قومتي. المزيد
Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, pripovijeda: “Došao sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa svoja dva saplemenika; jedan s jedne, drugi s druge strane. On je čistio zube misvakom. Njih dvojica su tražila nešto, a on kaza: ‘Ebu Musa!’ ‘Tako mi Onog Koji te posla s istinom, nisam znao da ova dvojica žele raditi na ubiranju zekata!’ A ja kao da gledam njegov misvak ispod njegovih usana kada Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Nećemo angažirati’, ili je rekao: ‘Mi ne angažiramo na ubiranju zekata onoga ko to od nas traži! Nego ti, Ebu Musa, pođi u Jemen!’ U predanju se dalje navodi da je za njim poslan Muaz b. Džebel. Kad je Muaz stigao u Jemen, Ebu Musa mu dobaci jastuk i reče da sjaše. Sjahao je i ugledao svezanog čovjeka. Upitao je u vezi s njime, pa mu bi rečeno: ‘To je čovjek koji je bio jevrej, te je prihvatio islam i zatim se odmetnuo. Sjedi!’ On triput reče: ‘Neću sjesti sve dok ga ne pogubite! Allahova presuda i presuda Njegova Poslanika jest da bude pogubljen!’ I pogubiše ga. Zatim su Ebu Musa i Muaz razgovarali o noćnom namazu. Jedan od njih reče: ‘Ja noću klanjam, ali i spavam. Nadam se da će me Gospodar i za spavanje nagraditi.’”