عن أبي هريرة رضي الله عنه قال: مَرَّ رجُل من أصحاب رسول الله صلى الله عليه وسلم بِشِعبٍ فيه عُيَيْنَةٌ من ماء عَذْبَة، فأعْجَبتْه، فقال: لو اعْتَزلت الناس فَأقَمْتُ في هذا الشِّعْبِ، ولنْ أفعل حتى أسْتأذِن رسول الله صلى الله عليه وسلم فذَكر ذلك لرسول الله صلى الله عليه وسلم فقال: «لا تَفْعَل؛ فإن مُقام أحدِكم في سَبِيل الله أفضل من صلاته في بيته سَبْعِين عاماً، ألا تُحِبُّونَ أن يَغْفِر الله لكم، ويدخلكم الجنة؟ اُغْزُوا في سبيل الله، من قَاتَل في سبيل الله فُوَاقَ نَاقَةٍ وجَبَت له الجنة». المزيد
Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi: "Jedan od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naišao je na jednu planinsku uvalu u kojoj bijaše jedan mali izvor vode, pa mu se to svidjelo, pa je rekao: 'Kad bih se izolirao od svijeta i nastanio u ovoj uvali, ali to neću učiniti sve dok mi ne dozvoli Allahov Poslanik, čiju ću dozvolu zatražiti.' Taj je ashab saopćio Allahovu Poslaniku svoju odluku, pa mu Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Nemoj to činiti. Vaša borba na Allahovom putu bolja je od obavljanja namaza u kući sedamdeset godina. Zar vi ne želite da vam Allah oprosti i da vas uvede u Džennet? Borite se na Allahovom putu, jer ko se bori na Allahovom putu, toliko vremena koliko je između dvije mužnje deve, obavezan mu je Džennet.'" (Tirmizi, hasen)