Hadis: "Kada bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjeo na tešehhud, stavio bi desnu šaku na desno stegno, a lijevu na lijevo stegno, a kažiprst bi ispružio, dok bi vrh palca spojio sa vrhom srednjeg prsta (u obliku kruga), a lijevom šakom bi prihvatio koljeno."

عن عبد الله بن الزُّبير رضي الله عنهما قال: «كان رسول الله صلى الله عليه وسلم إذا قَعد يَدْعُو، وضع يَده اليُمْنَى على فخِذِه اليُمْنَى، ويَده اليُسْرَى على فخِذِه اليُسْرَى، وأشَار بِإِصْبَعِهِ السَّبَّابَة، ووضَع إبْهَامَه على إِصْبَعِهِ الوُسْطَى، ويُلْقِم كَفَّه الْيُسْرَى رُكْبَتَه».
[صحيح] - [رواه مسلم]

Abdullah b. Zubejr, radijallahu 'anhu, kazuje: "Kada bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjeo na tešehhud, stavio bi desnu šaku na desno stegno, a lijevu na lijevo stegno, a kažiprst bi ispružio, dok bi vrh palca spojio sa vrhom srednjeg prsta (u obliku kruga), a lijevom šakom bi prihvatio koljeno."
[Vjerodostojan] - [Hadis bilježi imam Muslim]

Objašnjenje

Značenje hadisa: "Kada bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjeo i učio dovu”, tj. kada bi sjeo na tešehhud, što potvrđuje hadis kojeg prenosi Ibn Omer, radijallahu 'anhuma: “Kada bi sjedio na tešehhud, stavio bi svoju lijevu šaku na lijevu butinu.” Bilježi Muslim. Tešehhud je učenje: “Et-tehijjatu lillahi ves-salavatu vet-tajjibatu, esselamu alejke ejjuhen-nebijju ve rahmetullahi ve beretakatuhu, esselamu ‘alejna ve ‘ala ibadillahis-salihin...”, nazvan je dovom jer sadrži dovu. Riječi: “es-selamu alejke” i “ves-selamu ‘alejna”, su dova. “Stavio bi desnu šaku na desnu butinu, a lijevu šaku na lijevu butinu”, tj. kada bi sjedao na tešehhud, ispružio bi svoju desnu šaku i stavio je na desnu butinu, a tako je uradio i sa lijevom šakom. Razlog stavljanja šaka na butinu ili na koljeno jeste da se spriječi njihovo pomjeranje. Stavljanje ruke na butinu nije u koliziji sa njenim stavljanjem na koljeno, jer onaj ko je stavi na butinu, njeni prsti dosežu do koljena. U predaji koju prenosi Vail b. Hudžr, radijallahu 'anhu, a bilježe Nesai i drugi, stoji da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, stavio svoju lijevu šaku na svoju butinu i lijevo koljeno, a dlan svoje desne šake stavio je na desnu butinu. Također, kaže: "Desni dlan je stavio na desnu butinu." Kada klanjač stavi dlan na butinu, nema sumnje da će mu prsti doći do koljena. Imam Nevevi kaže: "Islamski učenjaci složni su da je pohvalno staviti dlan kod koljena ili na koljeno. Drugi kažu da se prsti spoje sa koljenom, što je u značenju hadisa: "A lijevim dlanom bi uzeo koljeno." Pod riječima: “stavio bi svoju ruku”, misli se na vrhove prstiju pa do laktova, a pod vanjskom značenju hadisa odnosi se i na prvi i na drugi tešehhud. “A kažiprst bi ispružio”: Kažiprst je prst koji slijedi nakon palca, a nazvan je u arapskom jeziku sebbabe, jer se njime pokazuje kada se svađa i vrijeđa. Naziva se također musebbiha jer se njime pokazuje jednoća Allaha Uzvišenog i negiranje svake manjkavosti, a to je, ustvari, tesbih. Pokazivanje kažiprstom prilikom tešehhuda je sunnet, na šta ukazuju vjerodostojni hadisi. Sunnet je da se njime pokazuje od momenta sjedenja radi tešehhuda dok se ne završi, jer na to ukazuje vanjsko značenje hadisa: "Kada bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjeo na tešehhud, stavio bi desnu šaku na desnu butinu, a lijevu na lijevu butinu, a kažiprst bi ispružio." U predaji kod Muslima od Abdullaha b. Omera, radijallah 'anhuma, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi sjeo na tešehhud, stavio lijevu ruku na lijevo koljeno i desnu ruku na desno koljeno, savijajući mali prst i prstenjak, stavljajući palac na srednji prst i ispruživši kažiprst. Sličan ovome je hadis od Vaila b. Hudžra, radijallahu 'anhu, kojeg bilježi Ebu Davud, a u kojem stoji: “Potom je sjeo na lijevu nogu stavivši lijevu ruku na lijevu butinu, i podigavši desni lakat sa desnog stegna, podvio mali prst i prstenjak, a od srednjeg prsta i palca napravio krug, te podigao kažiprst." Ibn Hadžer kaže: "Tako je činio od početka sjedenja, kao što na to ukazuju druge predaje." Takav stav zastupa i šejh Ibn Baz, te Stalna komisija za fetve u KSA. “Stavo je palac na srednji prst”, tj. napravio je krug od srednjeg prsta i palca, a kažiprstom je pokazivao, tako što je bio ispružen, u svim ovim ranijim stanjima. Mudrost pokazivanja tim prstom jeste iskazivanje jednoće Allaha koji jedini zaslužuje da bude obožavan, s ciljem da se u tom izdvajanju jednoće spoje riječi, djela i uvjerenje. U hadisu kojeg prenosi Ibn Omer od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a bilježi Ahmed, stoji: "To je šejtanu teže od željeza." “Pokazivao bi kažiprstom”: vanjski dio hadisa ukazuje da ga nije pomjerao, jer je pokazivanje različito od pomjeranja. “Svojom lijevom rukom uzeo bi koljeno”: koljeno bi obuhvatio lijevom šakom i uzeo ga tako da ono bude unutar šake. Drugo stanje: da pruži lijevu ruku na koljeno, ali bez hvatanja, kao što se nalazi u hadisu od Ibn Omera, radijallahu 'anhu, kojeg bilježi Muslim, da je bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada sjedne u namazu, stavljao ruke na koljena, a lijeva ruka je bila ispružena na koljenu. Imajući u vidu ovo, sunnet je da se ruke prilikom tešehhuda stave na dva načina i koji god da se koristi, ispoštovan je sunnet. Ali, najbolje je da se nekada radi na jedan način, a nekada na drugi, kako bi se praktikovalo sve ono što je potvrđeno od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.