عن ابن عباس رضي الله عنهما أن هِلَالَ بن أُمَيَّةَ، قذف امرأته عند النبي صلى الله عليه وسلم بِشَرِيكِ بن سَحْمَاءَ، فقال النبي صلى الله عليه وسلم : «البَيِّنَةَ أو حَدٌّ في ظَهْرِكَ»، فقال: يا رسول الله، إذا رأى أحدنا على امرأته رجلًا ينطلق يَلْتَمِسُ البَيِّنَةَ، فجعل النبي صلى الله عليه وسلم يقول: «البَيِّنَةَ وإلا حد في ظهرك» فقال هلال: والذي بعثك بالحق إني لصادق، فلَيُنْزِلَنَّ الله ما يُبَرِّئُ ظهري من الحد، فنزل جبريل وأنزل عليه: {والذين يرمون أزواجهم} [النور: 6] فقرأ حتى بلغ: {إن كان من الصادقين} [النور: 9] فانصرف النبي صلى الله عليه وسلم فأرسل إليها، فجاء هِلال فشهد، والنبي صلى الله عليه وسلم يقول: «إن الله يعلم أن أحَدَكُمَا كاذب، فهل منكما تائب» ثم قامت فشهدت، فلما كانت عند الخامسة وَقَّفُوهَا، وقالوا: إنها مُوجِبَة، قال ابن عباس: فَتَلَكَّأَتْ وَنَكَصَتْ، حتى ظننا أنها ترجع، ثم قالت: لا أفضح قومي سائر اليوم، فَمَضَتْ، فقال النبي صلى الله عليه وسلم : «أبصروها، فإن جاءت به أَكْحَلَ العينين، سَابِغَ الْأَلْيَتَيْنِ، خَدَلَّجَ الساقين، فهو لِشَرِيكِ بْنِ سَحْمَاءَ»، فجاءت به كذلك، فقال النبي صلى الله عليه وسلم : «لولا ما مضى من كتاب الله لكان لي ولها شأن». المزيد
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi: “Hilal b. Umejja optužio je svoju suprugu kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za blud sa Šerikom b. Sahmaom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Dovedi svjedoke, ili će nad tobom biti izvršena kazna za potvoru.’ Hilal na to kaza: ‘Allahov Poslaniče, kad neko vidi čovjeka na svojoj ženi, zar su mu potrebni svjedoci?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavi: ‘Ili dovedi svjedoke, ili će se nad tobom izvršiti kazna.’ Hilal reče: ‘Tako mi Onoga Koji te je s istinom poslao kao Vjerovjesnika, iskren sam! Allah će, zaista, u mom slučaju objaviti ono što će me zaštititi od izvršenja kazne.’ Džibril je donio objavu: ‘A oni koji okrive svoje žene za blud... (en-Nur: 6-9). Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu se i posla po njih dvoje, te dođoše. Hilal b. Umejja ustade i poče svjedočiti, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allah zna da jedno od vas laže, pa hoće li se koje od vas pokajati?’ Potom ustade žena i poče svjedočiti. Kad je bila kod pete izjave: ‘Neka je na mene Allahova srdžba ako on istinu govori’, rekoše: ‘Pazi, to uzrokuje bolnu patnju!’ Ona prekide i ustuknu, te smo pomislili da će odustati od prizivanja Allahove srdžbe na sebe. Međutim, reče: ‘Ne, ne želim da osramotim svoju familiju.’ Čuvši to, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Motrite na nju, pa ako dijete koje rodi bude imalo surmeljaste oči, debele stražnjice i potkoljenica, ono je dijete Šerika b. Sahmaa.’ Kad ona rodi takvo dijete, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Da nije prethodne odredbe iz Allahove knjige, sa mnom bi imala posla.’”