عن عائشةَ رضي الله عنها ، قالت: كانَ لأبي بكرٍ الصديق رضي الله عنه غُلامٌ يُخرِجُ له الخَرَاجَ، وكانَ أبو بكرٍ يأكلُ من خراجِهِ، فجاءَ يوماً بشيءٍ، فأكلَ منه أبو بكرٍ، فقالَ له الغلامُ: تَدرِي ما هذا؟ فقالَ أبو بكرٍ: وما هُو؟ قالَ: كُنتُ تَكَهَّنْتُ لإنسانٍ في الجاهليةِ وما أحسِنُ الكهانَةَ، إلا أني خدعتُهُ، فلَقِيَني، فأعطَانِي لِذلك، هذا الذي أَكَلْتَ منه، فأدخلَ أبو بكرٍ يدَهُ فقاءَ كلَّ شيءٍ في بطنِهِ. المزيد
Aiša, radijallahu 'anhu, kaže: "Moj otac Ebu Bekr es-Sidik, radijallahu 'anhu, imao je roba koji mu je davao dio zarađenog imetka kao svom vlasniku. Ebu-Bekr je jeo od tog imetka. Jednog dana je rob donio nešto hrane Ebu Bekru, pa je on to pojeo. Rob mu tada veli: ‘Znaš li ti šta je ovo?' Ebu Bekr reče: 'Šta je?' Rob reče: 'U doba džahilijjeta sam gatao jednom čovjeku, ali sam ga varao jer nisam znao gatati. Bilo mu je dobro, pa me je sreo i dao mi naknadu za to što sam mu gatao, a što si ti pojeo.' Tada je Ebu Bekr stavio prst (u grlo) i sve je povratio što je pojeo." (Buhari)