عن عائشة بنت أبي بكر رضي الله عنهما قالت: كانت في بريرة ثلاث سنن: خُيِّرَتْ على زوجها حين عتقت. وأُهْدِيَ لها لحم، فدخل علي رسول الله صلى الله عليه وسلم والبُرْمَةُ على النار، فدعا بطعام، فَأُتِيَ بخبز وأُدْمٌ من أدم البيت، فقال: ألم أَرَ البرمة على النار فيها لحم؟ قالوا: بلى، يا رسول الله، ذلك لحم تُصدِّق به على بريرة، فكرهنا أن نطعمك منه، فقال: هو عليها صدقة، وهو منها لنا هدية. وقال النبي صلى الله عليه وسلم فيها: إنما الوَلاء لمن أعتق». المزيد
Od Aiše bint Ebi Bekr, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekla: "Za Beririn slučaj su vezana tri sunneta (zakona, propisa): Kada je oslobođena dato joj je pravo da bira između ostanka u braku sa mužem i razvoda. Jedne prilike je dobila na poklon nešto mesa, pa je ušao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a lonac (sa mesom) je bio na vatri, i tražio je da mu se donese hrana. Dali smo mu hljeb i nešto od hrane koja je bila u kući, a on je rekao: 'Zar nije na vatri lonac i u njemu meso?' Ogovorili smo: 'Jeste Allahov Poslaniče, to je meso koje je dato Beriri kao sadaka, i nismo htjeli da te time nahranimo.', a on je na to rekao: 'To je njoj sadaka, a nama je poklon od nje.' I rekao 'Doista el-vela' (pravo na nasljedstvo imovine roba) pripada onome ko oslobodi roba.'"