عن عبد الله بن عمر رضي الله عنهما مرفوعاً: «أن فلان بن فلان قال: يا رسول الله، أرأيت أن لو وجد أحدنا امرأته على فاحشة، كيف يصنع؟ إن تكلم تكلم بأمر عظيم، وإن سَكَتَ سَكَتَ على مثل ذلك. قال: فسكت النبي صلى الله عليه وسلم فلم يُجبه. فلما كان بعد ذلك أتاه فقال: إن الذي سألتك عنه قد ابتليت به. فأنزل الله عز وجل هؤلاء الآيات في سورة النور ?والذين يرمون أزواجهم...? فتلاهن عليه ووعظه وذكره. وأخبره أن عذاب الدنيا أهون من عذاب الآخرة. فقال: لا، والذي بعثك بالحق، ما كذبتُ عليها. ثم دعاها، فوعظها، وأخبرها: أن عذاب الدنيا أهون من عذاب الآخرة. فقالت: لا، والذي بعثك بالحق، إنه لكاذب. فبدأ بالرجل؛ فشهد أربع شهادات بالله: إنه لمن الصادقين، والخامسة: أن لعنة الله عليه إن كان من الكاذبين. ثم ثَنَّى بالمرأة. فشهدت أربع شهادات بالله: إنه لمن الكاذبين، والخامسة: أن غضب الله عليها إن كان من الصادقين. ثم فرق بينهما. ثم قال: إن الله يعلم أن أحدكما كاذب فهل منكما تائب؟ -ثلاثا-»، وفي لفظ «لا سبيل لك عليها. قال: يا رسول الله، مالي؟ قال: لا مال لك: إن كنت صدقت عليها فهو بما استحللت من فرجها، وإن كنت كذبت فهو أبعد لك منها».
[صحيح] - [متفق عليه]
المزيــد ...

Abdullah b. Omer prenosi da je neki čovjek kazao: "Božiji Poslaniče, šta misliš kako bi trebao postupiti između nas onaj koji bi svoju suprugu zatekao u razvratu? Ako bi pričao o tome, pričao bi o krupnoj stvari, isto tako je ako bi o tom i šutio! Vjerovjesnik je šutio ne dajući mu nikakva odgovora, a on mu poslije izvjesnog vremena opet dođe. "S onim o čemu sam te pitao ja sam stavljen na kušnju." Allah Moćni i Uzvišeni objavi sljedeće ajete iz sure En-Nur: "A oni koji svoje supruge osumnjiče za blud...", pa mu ih Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prouči, posavjetova ga, opomenu ga i obavijesti da je dunjalučka kazne blaža od ahiretske, a on reče: "Jok, tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, ja nisam slagao na nju! Zatim on pozva suprugu, posavjetova je, opomenu i obavijesti da je dunjalučka kazna blaža od ahiretske. Ona reče: "Nije istina ono što govori, on je lažov tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom." On otpoče sa mužem koji se četiri puta Allahom zakle da govori istinu, a peti put da je Allahovo prokletstvo na njega ako laže, zatim to isto ponovi i sa suprugom, te se i ona četiri puta Allahom zakle da je on lažov a peti put da je Allahova srdžba na nju ako bude da je on govorio istinu. Nakon toga, on dokide njihov brak. Zatim je kazao: "Allah zna da jedno od vas laže, pa da li će se neko pokajati?" (Tri puta) U drugoj predaji stoji: "Nemaš pravo protiv nje više ništa poduzimati." "A moj imetak (koji sam joj dao), Allahov Poslaniče?", upita čovjek . "Nemaš pravo na njega. Ako si istinu rekao o njoj, mehr je za odnos koji si imao s njom. A ako si slagao na nju, onda još manje imaš pravo na njega i na nju.", reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Vjerodostojan - Muttefekun alejh

Objašnjenje

Islam je propisao proklinjanje među supružnicima kao rješenje za društveni problem - kada čovjek vidi svoju ženu kako čini blud a nema svjedoke. U tom slučaju pribjegava proklinjanju, ali ne u slučaju sumnje i vesvese, nego kada svojim očima vidi, jer je prijetnja prokletstvom velika. Čovjek spomenut u ovoj priči je posumnjao da ga žena vara i pobojao se da će ona učiniti blud, pa se zbunio šta mu je činiti, jer ako je optuži za blud bez dokaza biće bičevan, a ako prećuti to je nepostojanje ljubomore i bruka. Ove misli je iznio pred Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa mu on nije odmah odgovorio iz mrskosti prema pitanju koje je postavljeno prije njegovog vremena, jer je pohitao sa zlom prije nego se dogodilo. Također, još uvijek nije po tom pitanju bilo objavljeno nešto. Nakon ovoga, pitalac je vidio ono čega se bojao, kako njegova žena čini blud, pa je Allah objavio propis za njega i njegovu ženu ajete iz sure en-Nur: "A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka..." En-Nur, 6. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je proučio ove ajete, zatim ga opomenuo i posavjetovao upozorivši ga ako laže, da je dunjalučka kazna - a to je kazna za potvoru - lakša od ahiretske kazne. On se zakleo da nije slagao u optužbi žene da je činela blud. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, posavjetovao tu ženu i rekao joj da je dunjalučka kazna - a to je kazna kamenovanjem za blud - lakša od ahiretske kazne. Ona se zaklela da je njen muž lažov. Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, počeo sa čovjekom, pa se taj čovjek zakleo četiri puta Allahom da je istinu rekao u svojoj optužbi, a peti put je na sebe prizvao Allahovo prokletstvo ako laže. Zatim se žena četiri puta zaklela Allahom da on laže, a peti put je na sebe prizvala Allahovu srdžbu ako je rekao istinu. Zatim su zauvijek razdvojeni. Pošto je neko od njih sigurno slagao, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, im je ponudio da se pokaje onaj ko laže. Zatim je taj čovjek tražio nazad mehr kojeg joj je dao, a Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je rekao da mu to ne pripada, jer ako je istinu rekao u optužbi, onda njoj pripada mehr zbog toga što je on imao odnos sa njom, a ako je slagao na nju, onda je još preče da mu ne pripada mehr nakon što ju je optužio tako teškom optužbom.

Prijevod: Engleski Francuski Španski Turski Urdu Indonežanski Ruski Bengalski Kineski Perzijski Tagalog Indijanski portugalski
Prikaz prijevoda
Još