عن أبي نُجَيد عمران بن حصين الخزاعي رضي الله عنه أن امرأة من جهينة أتت رسول الله - صلى الله عليه وسلم - وهي حُبْلَى من الزنى، فقالت: يا رسول الله، أصبتُ حدًّا فَأَقِمْهُ عليَّ، فدعا نبيُّ الله صلى الله عليه وسلم وَلِيَّهَا، فقال: «أَحْسِنْ إِلَيْهَا، فإذا وَضَعَتْ فَأْتِنِي» ففعل، فأمر بها نبي الله صلى الله عليه وسلم فَشُدَّتْ عليها ثيابها، ثم أمر بها فَرُجِمَتْ، ثم صلى عليها. فقال له عمر: تُصَلِّي عليها يا رسول الله وقد زنت؟ قال: «لقد تابت توبةً لو قُسِمَتْ بين سبعين من أهل المدينة لَوَسِعَتْهُم، وهل وَجَدَتْ أفضل من أن جَادَتْ بنفسها لله عز وجل ؟!». المزيد
Ebu Nudžejd Imran b. Husajn El-Huza'ijj, radijallahu 'anhu, prenosi da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla žena iz plemena Džuhejne koja je ostala trudna iz zinaluka, i rekla: "O Allahov Poslaniče, zaslužila sam šerijatsku kaznu pa je izvrši nada mnom". Nakon toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao njenog staratelja i rekao: "Budi dobar prema njoj, i kada se porodi dovedi je.", pa je tako i uradio. Nakon čega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da joj se odjeća zategne i da se kamenuje, zatim joj je klanjao dženazu. Omer, radijallahu 'anhu, mu je tada rekao: "Klanjao si joj dženazu, a počinila je zinaluk?!" A on mu je odgovorio: "Zaista se pokajala pokajanjem koje kada bi se podijelilo na sedamdeset stanovnika Medine bilo bi im dovoljno, a možeš li naći nešto bolje od toga da sebe preda Allahu Uzvišenom."