عن سلمة بن صخر رضي الله عنه قال: كُنْتُ امْرَأً أُصِيبُ من النساء ما لا يُصِيبُ غيري، فلما دخل شهر رمضان خِفْتُ أن أصيب من امرأتي شيئا يُتَابَعُ بي حتى أصبح، فَظَاهَرْتُ منها حتى يَنْسَلِخَ شهر رمضان، فَبَيْنَا هي تَخْدُمُنِي ذات ليلة، إذ تَكَشَّفَ لي منها شيء، فلم أَلْبَثْ أن نَزَوْتُ عليها، فلما أصبحت خرجت إلى قومي فأخبرتهم الخبر، وقلت امشوا معي إلى رسول الله صلى الله عليه وسلم ، قالوا: لا والله. فانطلقت إلى النبي صلى الله عليه وسلم فأخبرته، فقال: «أنت بِذَاكَ يا سلمة؟»، قلت: أنا بذاك يا رسول الله -مرتين- وأنا صابر لأمر الله، فاحكم فيَّ ما أراك الله. قال: «حَرِّرْ رقبة»، قلت: والذي بعثك بالحق ما أملك رقبة غيرها، وضربت صَفْحَةَ رَقَبَتِي، قال: «فصم شهرين متتابعين»، قال: وهل أصبت الذي أصبت إلا من الصيام؟ قال: «فأطعم وَسْقًا من تمر بين ستين مسكينًا»، قلت: والذي بعثك بالحق لقد بِتْنَا وَحْشَيْنِ ما لنا طعام، قال: «فانطلق إلى صاحب صَدَقَةِ بَنِي زُرَيْقٍ فَلْيَدْفَعْهَا إليك، فأطعم ستين مسكينًا وسقًا من تمر وكُلْ أنت وعِيَالُكَ بَقِيَّتَهَا»، فَرَجَعْتُ إِلَى قَوْمِي، فقلت: وجدت عندكم الضِّيقَ، وَسُوءَ الرَّأْيِ، ووجدت عند النبي صلى الله عليه وسلم السَّعَةَ، وَحُسْنَ الرَّأْيِ، وَقَدْ أَمَرَنِي -أَوْ أَمَرَ لِي- بِصَدَقَتِكُمْ. المزيد
Seleme b. Sahr, radijallahu anhu, kaže: "Meni je data snaga u pogledu općenja sa ženama kakva nije data nikome drugom. Pošto nastupi ramazan, da sa njom noću ne bih stupio u spolni odnos iz bojazni da ga ne bih mogao prekinuti ni kad nastupi dan, rekoh svojoj ženi: 'Dok traje ramazan, ti mi nisi dopuštena isto kao što mi nije dopuštena ni moja majka.' Međutim, jedne večeri, dok me posluživala, otkri mi se jedan dio njenog tijela i ja navalih na nju. Pošto je svanulo, otiđoh nekim ljudima iz moga plemena, obavijestih ih o onome što mi se dogodilo i rekoh: 'Pođite sa mnom Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga obavijestim o mom slučaju', ali oni kazaše: 'Ne, tako nam Allaha.' Ja otiđoh Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, sam i obavijestih ga o mom slučaju, a on me upita: 'Pa zar si to, uistinu, učinio, o Seleme?' 'Jesam, učinio sam to. Jesam, učinio sam to.', odgovorih. 'Evo, primijeni nada mnom Allahovu odredbu, strpljivo ću to podnijeti', odgovorih. On reče: 'Oslobodi rekabu (roba)!' Ja udarih rukom po svom vratu i rekoh: 'Tako mi Onoga Koji te je sa istinom poslao, ja ne posjedujem ništa drugo osim ove rekabe (vrata).' On reče: 'Onda posti dva mjeseca!' Rekoh: 'Allahov Poslaniče, ono što mi se desilo, desilo mi se posteći.' On reče: 'Onda nahrani tovarom (vesekom) datula šezdeset siromaha!' Rekoh: 'Tako mi Onoga Koji te je sa Istinom poslao, već dvije noći smo prespavali gladni, jer nemamo večere.' On reče: 'Onda otiđi do sakupljača zekata u plemenu Zurejk i reci mu neka ti da od zekata, pa od toga jednim vesekom nahrani šezdeset siromaha, a ostatak zadrži za sebe i svoju porodicu.' Vratio sam se svom narodu i rekao: 'Kod vas sam naišao na uskogrudnost i loše mišljenje, a kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sam naišao na širokogrudnost i lijepo mišljenje. Naredio je da mi date od vašeg zekata."'