عن أبي شُريح -خُوَيْلِدِ بن عمرو الخُزَاعي العدوي رضي الله عنه-: أنه قال لعمرو بن سعيد بن العاص -وهو يبعث الْبُعُوثَ إلى مكة- ائْذَنْ لي أيها الأمير أن أُحَدِّثَكَ قولا قام به رسول الله صلى الله عليه وسلم الغد من يوم الفتح؛ فسمعَتْه أُذُنَايَ ، وَوَعَاهُ قلبي، وأبصرته عيناي حين تكلم به أنه حمد الله وأثنى عليه، ثم قال: «إن مكة حَرَّمَهَا الله تعالى، ولم يُحَرِّمْهَا الناس، فلا يحل لِامْرِئٍ يؤمن بالله واليوم الآخر: أن يسفك بها دمًا، ولا يعضد بها شجرة، فإن أحد ترخص بقتال رسول الله صلى الله عليه وسلم فقولوا: إنَّ الله أذِن لرسوله ولم يأذن لكم. وإنما أذِنَ لي ساعة من نهار، وقد عادت حُرْمَتُهَا اليوم كَحُرمتها بالأمْسِ، فَلْيُبْلِغِ الشَّاهِدُ الغائب». فقيل لأبي شريح: ما قال لك؟ قال: أنا أعلم بذلك منك يا أبا شريح، إن الحرم لَا يُعِيذُ عاصيا، وَلَا فَارًّا بدمٍ، ولَا فَارًّا بِخَرْبَةٍ. المزيد
Prenosi se od Ebu Šurejha kako je rekao Amru b. Seidu dok je spremao vojne odrede prema Mekki: "Zapovjedniče, dozvoli mi da ti izložim govor koga je održao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sutradan po osvojenju Mekke, koga su čule moje uši, zapamtilo moje srce i gledale ga moje oči kada je govorio. Zahvalio je Allahu i pohvalio Ga, a potom rekao: ‘Mekku je učinio svetom i neprikosnovenom Allah, a ne ljudi. Prema tome, nikome ko vjeruje u Allaha i budući svijet nije dozvoljeno da u njoj prolijeva krv i siječe stabla. Pa ako bi neko to dozvolio, zato što je u njoj vodio borbu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, recite mu: 'Allah je to dozvolio samo Svome Poslaniku, a vama nije.' Meni je u njoj to dozvolio samo jedan dio dana, a danas se povratio status njene neprikosnovenosti – njene svetosti kao što je to bilo i jučer. Neka prisutni (ovo) prenese odsutnom!’" Neko je Ebu Šurejha upitao: "A šta je Amr odgovorio?" Rekao je: "Ebu Šurejhe! Ja to znam bolje od tebe, ali (Mekka) ne daje utočište obijesnome, ni bjeguncu da se u nju sklanja zbog prolivene tuđe krvi, a niti bjeguncu zbog učinjenog nereda (i krađe)."