Hadis: "Ko umre a nije ratovao, niti je sebe bodrio na borbu, umro je s jednim ogrankom licemjerstva."

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رضي الله عنه قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ:

«مَنْ مَاتَ وَلَمْ يَغْزُ وَلَمْ يُحَدِّثْ بِهِ نَفْسَهُ مَاتَ عَلَى شُعْبَةٍ مِنْ نِفَاقٍ».
[صحيح] - [رواه مسلم]

Od Ebu Hurejra, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ko umre a nije ratovao, niti je sebe bodrio na borbu, umro je s jednim ogrankom licemjerstva."
Vjerodostojan - Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Svaki čovjek koji je u mogućnosti da ratuje, pa mu dođe smrtni čas a nije ratovao, niti je sam sebi govorio o ratovanju, a to znači da nije odlučio da ratuje, ima pri sebi vid licemjerstva. Vidljiv znakov spremnosti za borbu jest priprema sredstava za borbu. Uzvišeni kaže: "Da su imali namjeru poći, sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno..." (et-Tevba, 46). Riječi: "...umro je s jednim ogrankom licemjerstva" znače: u nekoj vrsti licemjerstva, odnosno, ko umre na ovakav način liči munaficima ili onima koji izostaju iz borbe na Božijem putu, a onaj ko se poistovijeti sa nekom skupinom ljudi, ima njen status. Obaveza je da vjernik ima namjeru da se bori na Božijem putu.