Od Aiše se prenosi da je kazala: "Iako je bio hladan jutarnji dan, ako bi mu se objavljivalo, njegovo čelo bi se orosilo znojem." (Hadis je zabilježio Muslim.) Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije znao kada jedna sura prestaje, a kada počinje druga sve dok mu se ne objavi: 'Bismillahir-rahmanir-rahim.' Prenosi se Aiša, radijallahu 'anha, da je Haris b. Hišam, radijallahu 'anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, kako tebi dolazi Objava?” Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovori: "Ponekad mi dolazi poput zvuka zvona. To mi je najteži način Objave, i kada se prekine, ja bih potpuno upamtio ono što mi je (Džibril) kazao. Ponekad mi se melek ukaže u vidu čovjeka. On bi mi govorio, a ja pamtio šta mi kaže." Aiša, radijallahu 'anha, kaže: "Vidjela sam ga kako mu stiže Objava jednog veoma hladnog dana, i kada presta, čelo mu, uistinu, još kiptaše znojem." Bilježi Buhari. "Kada bi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dolazila objava, bilo bi mu teško i lice bi mu poblijedilo." Od Ibn Abbasa prenosi se da je u vezi s riječima Uzvišenog Allaha: "Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio" (el-Kijama, 16) rekao: "Allahov se Poslanik, s.a.v.s., prilikom objave Kur'ana suočavao sa teškoćom i pokretao je svoje usne. I ja ih evo pokrećem kao što ih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pokretao. Pa je Uzvišeni Allah objavio: 'Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio. Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao' (el-Kijama, 16, 17), a to znači: On ga je sakupio u tvojim prsima pa ga uči. 'A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo', (el-Kijama, 18), a to znači: slušaj ga i pažljivo prati. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada mu dođe Džibril, pažljivo je slušao učenje Kur'ana, a kada bi on otišao, učio je onako kako ga je Džibril poučio." (Predaju je zabilježio Buhari.) “Allah je u Kur’anu objavio i: ‘Deset uobičajenih dojenja mjerodavno je kad je riječ o uspostavljanju srodstva’, zatim je to derogirano s pet poznatih dojenja, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, umro, a ovaj ajet se i dalje učio kao sastavni dio Kur’ana.” Kada bi neko samo naumio da učini kakvo zlo u njemu, pa makar bio u dalekom Adenu, Allah bi ga kaznio žestoko "Uzvišeni je Allah Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, stalno spuštao objavu, a najviše mu je objavljivao preda samu smrt." “Da mi se približio, meleki bi ga raskomadali dio po dio.” Zejd b. Sabit Ensari, radijallahu 'anhu, jedan od onih koji su pisali Objavu, rekao je: "Ebu Bekr mi je poslao vijest o pogibiji učesnika u bici na Jemami. Kod njega je bio Omer, koji mu je došao i rekao: 'Ubijanje se rasplamsalo na dan Jemame, pa se bojim da hafizi ne izginu na drugim mjestima i da se tako ne izgubi dosta Kur'ana, osim ako ga sakupite. Ja smatram da bi bilo dobro da sakupiš Kur'an.' 'Kako da uradim nešto što nije uradio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem?', reče Ebu Bekr, a on odgovori: 'To je, tako mi Allaha, dobro djelo!' 'Nije me prestao podsjećati na to sve dok mi Allah nije omilio da to uradim. Došao sam do spoznaje kakva je bila i Omerova.'” Zejd b. Sabit je govorio, a Omer je sjedio kod njega i nije pričao. “Ti si mlad i razuman”, reče mu Ebu Bekr, “mi ti vjerujemo, ti si pisao Objavu Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Traži Kur'an i sakupi ga!” “Tako mi Allaha”, kaže Zejd b. Sabit, “da mi je stavljeno u dužnost da prenesem jedno brdo, bilo bi mi lakše od zapovijedi koju mi je izdao - da sakupim Kur'an. Upitao sam: 'Kako ćete raditi nešto što nije uradio Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem?' 'Ovo je, tako mi Allaha, veliko dobro!', reče Ebu Bekr. Ja sam to pokušavao izbjeći sve dok Allah nije omilio i meni ono što je omilio Ebu Bekru i Omeru. Krenuo sam u sakupljanje Kur'ana s parčadi kože i tkanine, s kostiju plećki, s palminog lišća i iz pamćenja ljudi. Tako sam kod ensarije Huzejme našao dva ajeta iz sure Et-Tevba koja nisam našao ni kod koga drugog: 'Došao vam je Poslanik, jedan od vas; teško mu je što ćete na muke udariti ... ', do kraja ovog i sljedećeg ajeta. Listovi na kojima je sakupljen Kur'an bili su kod Ebu Bekra dok mu Allah nije dao smrt, zatim kod Omera dok i njemu Allah nije dao smrt, a potom kod Hafse, kćerke Omerove.'” Hadis bilježi Buhari. Prenosi se od lbn Šihaba da mu je Enes b. Malik kazivao: "Nakon što je Huzejfe b. Jeman učestvovao zajedno s muslimanima Šama i Iraka u osvajanju Armenije i Azerbejdžana, bio je zaprepašten njihovim razilaženjem u učenju Kur'ana, te je došao Osmanu, radijallahu 'anhu, i rekao: 'Zapovjedniče pravovjernih, preduhitri ovaj ummet prije nego što se raziđe u vezi s Knjigom, kao što su se razišli židovi i kršćani!' Osman je, nakon toga, zatražio od Hafse: ‘Pošalji nam stranice mushafa da ih prepišemo u mushaf, potom ćemo ti ih vratiti. Hafsa ih je poslala Osmanu, a on je naredio Zejdu b. Sabitu, Abdulahu b. Zubejru, Seidu b. ‘Asu i Abdur-Rahmanu b. Harisu b. Hišamu da ih prepišu i sačine nove primjerke mushafa. Trojici Kurejševića Osman je kazao: 'Ako se u nečemu iz Kur'ana raziđete sa Zejdom b. Sabitom, onda to napišite na narječju Kurejša, jer je Kur'an na njihovom narječju objavljen!' Oni su tako i učinili. Kada su prepisali taj i sačinili nove primjerke mushafa, Osman je stranice prvog mushafa vratio Hafsi, a u svako je područje poslao po jedan novoprepisani primjerak. Naredio je, nakon toga, da se, izuzev tih napisanih, sve druge stranice i primjerci spale." Bilježi Buhari. ‘Zaista je alkohol zabranjen.'